subota, 6. travnja 2013.

Kako liječiti hemoroide prirodnim lijekovima?


Pojavu proširenih i otečenih vena na samom izlazu iz crijeva zovemo hemoroidi. Oni mogu biti unutrašnji i vanjski, ovisno o položaju.


Unutrašnji hemoroidi nastaju u blizini samog analnog otvora, dok vanjski nastaju na samom analnom otvoru.

Najčešći uzrok nastanka ovog neugodnog stanja je jako naprezanje tijekom pražnjenja. Dodatni faktori koji doprinose pojavi hemoroida su trudnoća, starenje, kronični zatvor, proljev, dugotrajno sjedenje i neke analne infekcije. Hemoroidi mogu biti i nasljedni.

Hemoroidi su dosta česta pojava i kod muškaraca i kod žena. Smatra se da čak polovica populacije iznad 50 godina ima problema sa hemoroidima.

Ova bolest u većini slučajeva nije opasna i ne ugrožava ljudski život. Ipak, hemoroidi su jako neugodna pojava koja može da ometa svakodnevne aktivnosti čovjeka. U slučaju da su se hemoroidi javili kod žene, kao posljedica trudnoće, oni će u većini slučajeva kroz neko vrijeme u potpunosti nestati.

Kako prepoznati unutrašnje ili vanjske hemoroide?


Simptomi uglavnom nastaju kroz nekoliko dana, a neki ljudi koji imaju unutrašnje hemoroide, nemaju simptome. Ipak, kada pričamo o simptomima unutrašnjih hemoroida možemo ih navesti: krvava stolica, pojava krvi na toalet papiru ili na WC školjci. Unutrašnji hemoroidi mogu izlaziti van iz anusa, pa u tom slučaju znaju iritirati i biti bolni.

Simptomi vanjskih hemoroida su bolno oticanje oko anusa. Cijelo područje je osjetljivo, bolno i svrbi.

Kako djelovati preventivno protiv hemoroida?


Najbolji način za sprečavanje ove neugodne pojave jeste održavanje čitavog probavnog trakta zdravim.

Za sprečavanje hemoroida pridržavajte se sljedećih uputa:

Unosite u organizam hranu sa puno vlakana. To podrazumijeva konzumiranje voća i cjelovitih žitarica. Hrana bogata vlaknima osigurava mekanu stolicu i olakšano pražnjenje crijeva što djeluje povoljno na organizam, te sprečava nastanak hemoroida.

Unosite dostatne količine tekućine u organizam. Dnevno pijte od šest do 8 čaša vode ili druge tekućine da bi pospješili omekšavanje stolice u organizmu.

Tijekom pražnjenja crijeva pazite da se ne naprežete. Kada se naprežete stvarate tlak u donjim venama i donjem rektumu što direktno dovodi do moguće pojave hemoroida.

Na zahod idite redovito i ne trpite.

Za sprečavanje pojave hemoroida važna je fizička aktivnost. Budite fizički aktivni jer ćete tako spriječiti zatvor i smanjiti pritisak u venama do kojeg može doći ukoliko dugo sjedite i imate smanjene fizičke aktivnosti. Fizička aktivnost pomaže i pri gubljenju viška kilograma koji mogu biti razlog pojave hemoroida.

Izbjegavajte dugotrajno sjedenje i stajanje. Dugotrajno sjedenje povećava pritisak u donjim venama što može prouzrokovati nastanak hemoroida.

Kako liječiti hemoroide alternativnim metodama?


Pronađite uzrok nastanka hemoroida i uklonite ga.

Nepravilan rad crijeva može biti uzrok nastanka hemoroida. Do nepravilnog rada crijeva može dovesti loša i nezdrava prehrana. Da bi riješili ovaj problem predlažemo vam da u svakodnevnicu uključite zdravu prehranu. Smanjite unos brze hrane. Jedite domaću kuhanu hranu, sa dosta vlakana. Namirnice koje su bogate prirodnim vlaknima su: povrće, voće i integralne žitarice. Također, povećajte i unos vode u organizam.

Hemoroidi se mogu javiti i kao posljedica trudnoće ili poroda. Mnoge žene nakon trudnoće i poroda pate od hemoroida. U većini slučajeva oni su samo privremena pojava, no ipak možete sebi olakšati upotrebom krema koje ublažavaju simptome hemoroida.

Prekomjerno sjedenje dovodi do hemoroida. Već smo spominjali da prekomjerno sjedenje stvara pritisak u donjim venama što rezultira njihovim pucanjem i oteknućima, koja se na kraju vide kao hemoroidi. U što većoj mjeri smanjite sjedenje. Također, gledajte da budete više fizički aktivni.

Dizanje tereta trebate izbjegavati. U nekim slučajevima, prevelik fizički napor može biti uzrok pojave hemoroida. Pazite da, i ukoliko dižete teret, zauzmete pravilan položaj tijela.

Liječenje hemoroida ljekovitim biljkama


Kod nas su najpoznatije kreme protiv hemoroida na bazi kestena ili nevena. Divlji kesten jača i stimulira rad krvnih žila. Pored toga, on djeluje antiupalno, te je veoma učinkovit u liječenju proširenih vena, hemoroida i upaljenih vena.

Neven je također jako djelotvorna biljka u liječenju hemoroida. Ovom prilikom vam donosimo recept za kremu na bazi nevena koja uspješno uklanja simptome hemoroida.

Za pripremu ove kreme potrebno vam je 500 grama svinjske masti i oko 50 cvjetova ljekovitog nevena. Priprema ljekovite kreme ide po receptu: U jednu posudu stavite sastojke i sve zajedno dobro zagrijte na vatri. Nakon toga skinite posudu sa vatre i pustite da se sadržaj posude ohladi.

Dobili ste ljekovitu kremu od nevena.

Za liječenje hemoroida ovom kremom poslužite se vatom. Na vatu stavite dobivenu mast i tako je nanesite na vanjski dio anusa. Ako se pak radi o unutrašnjim hemoroidima, tada vam preporučamo da od vate i kreme napravite čepić koji trebate ugurati u rektum.

Ljekovita biljka Peršin


Peršin i danas uglavnom koristimo kao povrće i začin za juhu, a rjeđe za liječenje. U antici se silno cijenila njegova ljekovita snaga pri pospješivanju rada bubrega i mjehura te poticanju mjesečnice. I u srednjem se vijeku često uzgajao i koristio kod kamenaca u bubregu i mokraćnom mjehuru te protiv vjetrova.


PETROSELINI FRUCTUS: Ubiremo zrele plodove koji su poprilično sitni. Razmrvljeni mirisu jednako kao zelen, a imaju aromatičan okus. Biljka je dvogodišnja, tako da cvate tek u drugoj godini.

PKTROSELINI RADIX: Korijen iskopavamo ujesen. Najprije ga razrežemo, a potom sušimo. Ima sličan, no ipak intenzivniji miris od zeleni, te oštar i aromatičan okus.

Peršin u vrtu najčešće uzgajamo kao jednogodišnju zelen za aromatiziranje mnogobrojnih jela. Poznajemo različite vrtne oblike, s glatkim ili kovrčavim listovima, s velikim ili malim korijenom. S obzirom na glavni sastojak hlapiva ulja, kod peršina postoje i kemijske varijante.

Srodnici peršina jesu celer (Apium graveolens L.), pastrnak (Pastinaca sativa L.) i divlja mrkva (Daucus carota L.). Svi rastu samoniklo, a uzgajamo ih i u vrtovima kao povrće. Pastrnak je nekoć bio osobito dobro poznato povrće, no kasnije ga je istisnula mrkva. Njihova eterična ulja djeluju blago diuretički.

Djelovanje i upotreba u liječenju: Plodovi i eterično ulje, a osobito sastojci apiol i miristicin, opuštaju grčeve (spazmolitično djelovanje) i okrjepljuju maternicu. Zbog toga su se koristili kod menstrualnih tegoba povezanih s bolnim grčevima, kao i kod nedovoljnog mjesečnog krvarenja. Sjeme ili eterično ulje u većim količinama mogu potaknuti pobačaj. Kod zloupotrebe je nerijetko dolazilo do trovanja. Diuretično djelovanje sjemena ili ulja uzrokuju apiol i flavonski glikozidi, osobito apiin. Tu snažnu drogu uvijek koristimo pod liječničkim nadzorom, po mogućnosti u pripravcima u kojima je količina aktivnih tvari standardizirana.

Čaj: Oparak spravljamo od jedne čajne žličice korijena. Čaj pijemo jednom do dvaput na dan, u obliku kraće kure.

Od pola čajne žličice razmrvljenih sjemenki spravljamo oparak i pijemo po jednu do dvije šalice na dan. To snažno diuretičko sredstvo svi bolesnici ne podnose jednako dobro.

U primorju je u proljeće popularna salata od peršinova lišća, začinjena maslinovim uljem. Zbog potaknutog izlučivanja tekućine djeluje slično kao čajevi za »čišćenje krvi«.

Moguća neželjena djelovanja peršina: Sjemenke i eterično ulje djeluju intenzivno, pa ih ne upotrebljavamo bez liječničkog nadzora. Nikada ih ne koristimo u trudnoći i za vrijeme dojenja. Pretjerane količine nadražuju probavni trakt i bubrege. Kod trovanja dolazi do središnje uzetosti i poremećaja krvotoka.

Obični mravinac ili origan


Origan je u nas poznata i omiljena ljekovita biljka. Osim toga, da znanstvenici i nisu 'službeno' potvrdili njegovu ljekovitu snagu, u narodnoj se medicini smatra učinkovitim pri najrazličitijim bolestima.


ORIGANI HERBA: Origan beremo u vrijeme cvatnje, od lipnja do rujna. Sa stabljike skidamo listove i cvatove. Takva je droga najkvalitetnija, a osušena ima ugodan miris koji podsjeća na majčinu dušicu i mažuran te blago trpak okus. Svake je godine spravimo nešto više, jer može odlično poslužiti za biljne kupelji i obloge.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Raste po cijeloj Hrvatskoj, na suhim travnatim i šljunkovitim obroncima, na krčevinama i u grmlju, od nizine do gorskog pojasa. Za ubiranje uvijek odabiremo sunčane predjele i mirisom iskušavamo kolika je koncentracija eteričnoga ulja. To vrijedi i za druge biljke koje sadrže hlapiva ulja. Na staništima koja su izrazito izložena suncu količina je hlapivih ulja veća i sastav raznolikiji.

Djelovanje biljke i upotreba u medicini: Potiče probavu, poboljšava rad jetre i žučnog mjehura te ublažava grčeve. Kod grčevita kašlja, pa čak i kod astme, origano je kao dodamo sredstvo za liječenje opravdan i preporučljiv. Djeluje blago umirujuće na vegetativno živčevlje.

Čaj: Od dvije do tri čajne žličice narezane ili zdrobljene droge spravljamo oparak, koji pokriven treba odstajati 10 minuta. Zaslađujemo ga kada ga koristimo protiv kašlja, inače ne. Pijemo po tri do četiri šalice na dan.

Biljna kupelj: 100 g osušene droge prelijemo s pola litre vruće vode i ostavimo pokriveno 15-20 minuta. Iscrpinu dodamo vodi za kupanje. Takva kupelj umiruje živce i kožu i prikladna je za djecu te starije osobe.

Neželjena djelovanja biljke: Origan djeluje vrlo blago, pa zato ne treba očekivati neželjena djelovanja. Preporučujemo ga »početnicima«, jer neće imati teškoća s raspoznavanjem biljke ni bojazan od nepravilne primjene.

Ljekoviti Mažuran


Kod nas je mažuran poznatiji kao začin za variva, juhe od krumpira i masne kobasice nego kao ljekovita biljka. U antici je bio posvećen božici Afroditi. Stari su Grci vjerovali da zeleni dijelovi mažurana namočeni u vinu povećavaju ljubavnu moć. Mažuran ljekovito utječe na probavni sustav, djeluje kod prehlade i astme, glavobolja psihičkog podrijetla i migrene.


MAJORANAE HERBA: Koristimo svježu ili osušenu zelen aromatična mirisa i okusa. Ubiremo u vrijeme cvatnje u srpnju i kolovozu. Čuvamo u dobro zatvorenim posudama.

MAJORANAE AETHEROLEUM: Hlapivo se ulje dobiva vodenom destilacijom. Različita je sastava, ovisno o vremenu ubiranja.

Mažuran potječe s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, gdje raste kao niski grm. U nas se uzgaja u vrtovima. U toplijim krajevima prezimi i višegodišnja je biljka. U područjima s mrazovima svake ga godine moramo iznova sijati. Mažuran je odličan ali jak začin, pa ga moramo koristiti oprezno. Francuzi mažuran ubiru tek u vrijeme dozrijevanja sjemena, kad je aroma blaža, pa su stoga i količine mažurana u francuskim receptima veće. Podaci se katkada odnose i na miris dobiven sušenjem biljke Origanum onites, koju nazivamo francuskim mravincem.

Djelovanje i upotreba mažurana u liječenju: Mažuran djeluje na želudac i probavne organe (stomahik, karminativ), pouče izlučivanje tekućine preko bubrega (diuretik), omogućava znojenje (diaforetik). Ublažava bolove kod upale živaca. Potiče menstruaciju tako što pojačava slabo krvarenje i ublažava bolne grčeve. Glavne su aktivne tvari eterično ulje, fenolni derivati i ružmarinska kiselina. Hlapivo ulje sprječava razvoj gljivica (fungicidno djelovanje), bakterija (baktericidno djelovanje) kao i virusa (antiviralno djelovanje). Ružmarinska kiselina osobito je dobar adstringens, sprječava upale i razvoj bakterija te virusa. Ružmarinska je kiselina usto i snažno antioksidativno sredstvo. Uporaba mažurana kao začina u masnim proizvodima korisna je jer ružmarinska kiselina ne dopušta da masnoće prebrzo postanu užegle. U obliku masti ili ulja za masažu mažuran i njegovo eterično ulje pomažu kod reumatskih bolesti, upale živaca, uganuća i iščašenja, katara dišnih organa, grčevitog kašlja i astme. Eterično ulje mažurana okrjepljuje, pa ga koristimo kod depresija, neuroze te probavnih smetnji, glavobolja živčanog podrijetla i migrene.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Kod navedene uporabe nisu zabilježena. Kad pretjerano povećavamo količinu eteričnoga ulja, možemo osjetiti glavobolju.

Ljekovita biljka Kaćun


Naziv droge, salep, potječe od perzijske riječi sahlep ili shalap, šio znači sluzav. Danas tako nazivamo osušene gomolje kaćuna i napitak koji se zimi spravlja na Istoku. Za drogu i izradu napitaka koriste se gomolji raznih vrsta kaćuna. Salep spominju još drevni grčki pisci, a najveću pozornost posvećivali su mu arapski liječnici. Na Balkanu, gdje su imali velik utjecaj, salep se još danas smatra izvrsnim lijekom. Duboko je ukorijenjeno mišljenje da uvećava spolnu moć, osobito sloga što zadebljali korijeni nekih vrsta nalikuju na testise.


SALEP TUBER: Mesnati gomolji u obliku jajeta ili prsta, iskopani u doba cvatnje, opare se kipućom vodom radi zaustavljanja djelovanja enzima. Potom ih treba dobro osušiti. Sakupljaju se na divljim staništima u Grčkoj, Aziji i Europi. U ljekarni najčešće možemo dobiti mljevenu drogu ili gotove pripravke.

Obični kaćun raste u nas na sunčanim, suhim livadama, krčevinama i u svijetlim šumama. Druge vrste uspijevaju na vlažnim, močvarnim livadama ili gorskim tratinama. Kaćun je zaštićen!

Srodne vrste: Iako je njihov životni prostor sve manji, u nas raste više vrsta kaćuna, u nekim krajevima vrlo često. To nas ne treba zavaravati, cijela je porodica kaćuna izrazito ugrožena. Grubim zahvatima u prirodu - radi dobivanja novih travnjaka, polja ili kod gradnje cesta, njihova se prirodna staništa smanjuju. U zemljama srednje Europe postali su tako rijetki da ih ljubitelji u strogo zaštićene predjele dolaze gledati dalekozorima.

Djelovanje kaćuna i upotreba u liječenju: Salep je tipična droga sa sluzima. Pri kuhanju daje izrazito viskozne sluzi koje tankom prevlakom obavijaju sluznice tijela. Tako ih štite i ublažavaju nadražaje, sprječavaju upale te ublažavaju bol. Salep se koristi kao blag, ali djelotvoran lijek kod upala sluznica crijeva i želuca, osobito u pedijatriji, kod raznih katara i proljeva. To pouzdano i posve neškodljivo sredstvo u nas je s godinama palo u zaborav. Liječnici ga danas ne propisuju, pa ga ljekarne nemaju u zalihama. U nekim zapadnoeuropskim zemljama salep se i danas visoko cijeni kod probavnih smetnji djece te kao ljekovito piće ili dodatak slatkišima.

Moguća neželjena djelovanja: Salep je posve neškodljiv. Uvijek je bio vrlo skupa droga, pa su se krivotvorine spravljale sa svim mogućim sastojcima, zbog čega je počesto dolazilo i do trovanja. Droga kupljena u ljekarni svakako je pouzdana, jer se melje tek nakon prethodne kontrole.

Zečji trn


Zečji je trn još u antici bio poznat zbog svog diuretičnog djelovanja. Već u 1. stoljeću Galen spominje njegovo djelovanje kod bubrežnih kamenaca. U srednjem vijeku ne nalazimo nikakve podatke o njegovoj uporabi. Tek se u 16. stoljeću ponovno preporučuje, namočen u ocat kao lijek pri zubobolji. Otad se njegova primjena neprekidno širi sve do danas, kad je omiljeno i učinkovito sredstvo za izlučivanje tekućine.


ONONIDIS RADIX: Ujesen iskopamo više od deset centimetara dugačak korijen, zajedno s postranim korijenjem, i dobro ga osušimo. Deblje korijene prerežemo po dužini, kako bismo ga lakše osušili. Osušena droga ima blago slatkast miris i aromatičan, slatkasto-gorak, trpak okus. Droga se danas većinom dobiva od samoniklih biljaka.

Raste na sunčanim i suhim mjestima, od nizine do visoko gorskog pojasa. Zimi se nadzemni dijelovi najčešće smrznu, a korijen u proljeće potjera nove izdanke.

Srodne vrste: U Hrvatskoj raste više vrsta zečjeg trna, medu kojima ljekoviti najlakše prepoznajemo po brojnim, snažnim trnovima.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Zečji trn ima izražen diuretični učinak i pritom ne uzrokuje nadraživanje bubrega. Njegovu djelovanju pridonose svi sastojci. Koristimo ga za ispiranje kod upalnih procesa mokraćnih organa, kao što je upala bubrega i mjehura, kod pijeska u bubregu i mjehuru, za sprječavanje nastajanja kamenca i skupljanja vode u tkivima (edemi). Droga je, uglavnom u kombinaciji s listovima breze, sastavni dio čajnih mješavina, koje koristimo kod uloga i reume ili kao čajeve za »čišćenje krvi«.

Čaj: Dvije čajne žličice droge prelijemo vrućom vodom i ostavimo da pokriveno stoji pola sata, jer je za djelovanje važno i hlapivo ulje. Pijemo po dvije do tri šalice toplog, nezaslađenog čaja na dan, između obroka. Prema mišljenju nekih stručnjaka, diuretično djelovanje pri daljoj uporabi malo pomalo prestaje. Stoga se tijekom primjene uvijek preporučuju tjedni razmaci. Vrlo je uspješno i liječenje svrbljivih ekcema i mjehurastih osipa oblozima od čaja. Za takvo liječenje možemo upotrijebiti i svježu zelen.

Moguća neželjena djelovanja: Kod uporabe u skladu s preporukama ne treba očekivati popratne pojave. Povećanje doze ne dovodi do povećane diureze. Kad se sposobnost izlučivanja tekućine umanji, treba uporabu prekinuti najmanje na jedan tjedan. Tu drogu nikada ne smijemo rabiti u slučaju kad se tekućina u tijelu nakupila zbog neodgovarajućeg rada srca.

Pitoma maslina


Maslina je najstarija i najpoznatija kulturna biljka Sredozemlja. Stabla masline žive više stotina godina. Maslinovo ulje bilo je temelj blagostanja primorskog stanovništva. Nekoć je služilo kao sredstvo plaćanja, a istodobno i za pripremanje svakodnevne hrane.


OLEAE FOLIUM: Odozgo zelenkaste, odozdo sivkaste kožaste listove ubiremo i sušimo u doba cvatnje. Gdje je moguće, koristimo i svježe listove. Nemaju miris, dok je okus trpak, blago gorak.

OLEAE OLEUM: Masno ulje (djevičansko ulje) žute do zelenkasto-žute boje dobiva se hladnim prešanjem svježih ili osušenih maslina (iskorištenje 20 do 40%). Kod više temperature i tlaka, prešana ulja tek nakon rafiniranja možemo koristiti za prehranu. U svrhu liječenja najbolja su hladno prešana ulja.

Stanište masline i rasprostranjenost: Maslina u primorskim predjelima raste i samoniklo. Raspoznajemo je po užim listovima i manjim plodovima. Za dobivanje maslina i maslinova ulja uglavnom se uzgaja u različitim kultiviranim oblicima.

Srodne vrste: Istoj porodici pripadaju i bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) i crni jasen (Fraxinus ornus L.). Listovi bijelog jasena koriste se u narodnoj medicini kao blago sredstvo za čišćenje crijeva te diuretičko sredstvo, zatim kod reumatskih bolesti i uloga, dok je kora nekoć bila nadomjestak za kinin kod bolesti s vrućicom. Osušeni sok iz drveta crnoga jasena poznat je kao mana. Mana sadrži 90% manita i blago je sredstvo za čišćenje crijeva, osobito u djece.

Djelovanje masline i upotreba u liječenju: Čaj od osušenih ili svježih listova snižava krvni tlak. U narodnoj medicini čaj se koristi i za snižavanje razine krvnog šećera (antidiabetik). Alkoholna iscrpina od listova uhranih za zimskih mjeseci (tada je koncentracija oleuropeina najviša) u pokusima na životinjama snizuje krvni šećer. Kliničkih potvrda zasad još nema. Maslinovo je ulje zbog svog sastava kvalitetno dijetetičko ulje, pod uvjetom da je hladno prešano. Upotrebljavamo ga kao blago sredstvo za čišćenje crijeva u djece i oslabjelih bolesnika. Za masaže nam služi maslinovo ulje u kojem držimo ljekovite biljke koje sadrže hlapiva ulja (zbog njihove dobre topivosti u masnim uljima). U narodnoj medicini poznata je uljna kura za uklanjanje žučnih kamenaca. Preporučljiva je samo pod liječničkim nadzorom.

Čaj od masline: Jednu do dvije čajne žličice suhih ili svježih listova stavljamo u šalicu vode i kuhamo 5 minuta. Pijemo po dvije do tri šalice na dan, prije ili za vrijeme jela. Čaj pijemo 4-5 tjedana. Krvni tlak redovito kontroliramo sami ili kod liječnika.

Tinktura od masline: 50 g osušenih listova prelijemo sa 100 ml 70%-tnog alkohola. Dva do tri puta na dan uzimamo po 15-20 kapi.

Ulje za masažu: U 100 ml hladno prešana maslinova ulja namačemo približno šaku osušenih biljaka, kao što su gospina trava, ružmarin, lavanda, neven, paprena metvica i druge.

Moguća neželjena djelovanja: Kod osjetljivih osoba može doći do želučanih tegoba.

četvrtak, 4. travnja 2013.

Prirodni lijekovi za bijelo pranje


Prije nego počnemo pisati o lijekovima protiv bijelog pranja spomenuti ćemo par savjeta kako izbjeći da dođe do ove neugodne pojave.


Bijelo pranje je upala sluznice vagine, pa se i liječi na način kako se liječe i sve druge upale. Da bi se žena riješila bijelog pranja treba se pridržavati nekih osnovnih uputa koje ćemo navesti u daljnjem tekstu.

Savjeti za borbu protiv bijelog pranja


Trudite se da izbjegavate prevelika opterećenja, te pazite na osobnu higijenu. Uvijek gledajte da koristite primjereno rublje, ovdje mislimo na prirodna pamučna vlakna, i rublje koje je čisto i ne zateže osjetljiva područja. Svakako se ostavite pušenja i pretjeranog konzumiranja kave.

Danas je dobro poznato da se protiv bijelog pranja uspješno borimo uz pomoć mliječne kiseline. Nekada prije su udate žene za liječenje bijelog pranja koristile moloksan, odnosno koncentrat sirutke, jer ona sadrži prirodnu mliječnu kiselinu koja je odlična kao dezinficirajuće sredstvo za ispiranje vagine.

Za ispiranje vagine koristio se i čaj od kamilice, a mješavina ovog prirodnog lijeka ide po receptu: Na jednu litru čajaod kamilice potrebno je dodati 3 do 4 žličice moleksana.

Napominjemo da je bijelo pranje bolest koja se liječi kroz duži period. Potrebno je strpljenje, ustrajnost i stroga dosljednost da bi se oslobodili ove upale.

Prirodni lijekovi za bijelo pranje


Odličan čaj protiv bijelog pranja: Potrebno je uzeti mješavinu od po 3 žlice lista bršljana i kore od hrasta, te po jednu žlicu preslice i lista od breze te dvije žlice kamilice. Mješavinu treba dobro promiješati i kuhati u litri vode oko 5 minuta. Ovaj čaj pijte dva puta na dan po malu šalicu, te sa istim čajem ispirite upaljeno mjesto.

Još jedan čaj za liječenje bijelog pranja: Za ovaj čaj potreban je stolisnik i mrtva kopriva. Dvije žlice mješavine spomenutih biljaka prelijemo sa četvrtinom litre vode, zakuhamo i ostavimo da odstoji nekoliko minuta. Čaj se pije kroz duži period, dva do tri puta na dan.

Liječenje bijelog pranja pomoću ispiranja


Da bi riješili bijelog pranja možete pokušati sa ispiranjem: Napravite sebi oparak od rusomače, koprive, stolisnika i divljeg luka, te gospinog plašta i kore od hrasta. Ovim se oparkom ispirite češće tijekom dana.

Ishrana je bitna u liječenju bijelog pranja


Za ishranu, koja je dobra u borbi protiv bijelog pranja preporučujemo često konzumiranje peršina, dubčaca te dosta sirove hrane.

Biljku dubčac možete koristiti u juhama i uz jela sa povrćem.

srijeda, 3. travnja 2013.

Liječenje slabokrvnosti prirodnim lijekovima


Znakovi anemije, odnosno slabokrvnosti su bljedoća, umor, česta glavobolja, slaba probava i pomanjkanje apetita.


Da bi liječili anemiju prvo je potrebno osigurati da bolesnik miruje, te ako je moguće da obitava na čistom zraku bogatom kisikom. Visinski zrak pogoduje anemičnim osobama jer se u tom podneblju krv brže obnavlja.

Bolesnik treba da jede laganu hranu koja okrepljuje te po mogućnosti da konzumira i dostatne količine voća. Voće treba jesti prijesno jer se tako u tijelo unose velike količine željeza, vitamina i drugih hranjivih tvari koje su potrebne organizmu.

Potrebno je piti domaće čajeve, prijesno mlijeko, voćne sokove te pred večer popiti ili čašu dobrog domaćeg vina ili čašu piva, radi bolje probave.

Jedna do dvije jabuke ujutro pomažu u borbi protiv anemije. Da bi se slabokrvnost bolje liječila, jabuke se mogu zasladiti pčelinjim medom. Ne treba napominjati da se treba koristiti isključivo domaći provjereni med.

Slabokrvne osobe u jelovnik trebaju dodati slabije pečene jetrice, a uz jetrice dobro je jesti salatu od maslačka ili mladog špinata. Pored spomenute hrane, radi unosa bjelančevina u organizam dobro je jesti grah, grašak, golubinje meso, meso jarebice, janjetinu, pastrmku, paradajz, srdele, punomasni sir, tunjevinu i zečetinu.

Na kraju vam donosimo jedan prirodni, biljni recept za liječenje slabokrvnosti:


Mjesec dana, umjesto vode pijte šaku mladih lisnih pupoljaka koprive koje ste kuhali u 1 litri vode 15 minuta. U zimskom periodu upotrebljavajte osušene pupoljke ali uzmite dozu od pola šake pupoljaka na 1 litru vode.

Ljekovita biljka - Dvogodišnja pupoljka


Ta veličanstvena biljka potječe iz Sjeverne Amerike. Danas je rasprostranjena gotovo posvuda a svijetu. U Europi se još u 17. stoljeću rasprostranila uz putove, uz obale rijeka i po nasipima. Zbog povećana turgora u lapovima i laticama, žuti cvjetovi ugodna mirisa otvaraju se tek u mraku. Ta biljka ni u medicini ni u narodnim metodama liječenja dugo nije imala osobitu važnost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponegdje su je pokušavali uzgajati kao povrće. Masno ulje od sjemenaka pupoljke danas postaje važno kao prirodni izvor esencijalnih, tijelu neophodno potrebnih masnih kiselina.


OENOTHERAE OLEUM: Ulje iz sjemenki možemo nabaviti u ljekarnama.

OENOTHERAE FOLIUM: Listove ubiremo u vrijeme cvatnje.

Stanište biljke i rasprostranjenost: I u nas ponegdje raste uz putove, ruševine, uz obale, na starim zidovima i željezničkim nasipima. Ta dvogodišnja biljka doseže i do visine od dva metra a svojim je cvjetovima ugodna mirisa lijep ukras prirodnih vrtova. Privlači mnoge noćne kukce, oni oprašuju cvjetove koji se otvaraju u mraku.

Srodne vrste: I razne vrste vrbolike (Epilobium L.), koje su srodnici pupoljke, u posljednje su vrijeme postale važne za liječenje povećane prostate. Daljnja istraživanja pokazat će je li to opravdano. U narodnoj medicini koristimo ih kao blagi diuretik kod tegoba s mjehurom.

Djelovanje biljke i upotreba u narodnoj medicini: Već neko vrijeme klinička je medicina usmjerena na proučavanje nezasićenih masnih kiselina. Te masne kiseline potrebne su organizmu za izgradnju bioloških membrana i mijelinskih ovojnica živaca te nastanak tkivnih hormona. Ti tkivni medijatori osobito su važni za imunološke reakcije organizma, nastanak upalnih procesa, zgrušavanje krvi i mnoge druge procese. Stoga je razumljivo zašto pripravke s velikom količinom nezasićenih masnih kiselina koristimo za liječenje tako brojnih i raznovrsnih bolesti, kao što su neurodermids (atopični dermatitis), predmenstrualni sindrom i reumatski artritis, kao dijetetik kod visokog tlaka i povišenog kolesterola, kroničnog umora i dijabetičkih neuropatija.

Čaj: Od dviju čajnih žličica droge od listova i šalice vode spravljamo oparak. Pijemo po tri šalice čaja, najčešće u obliku kure.

Moguća neželjena djelovanja: Neželjena djelovanja zasada nisu poznata. Kod primjene ulja tek je u malobrojnim slučajevima dolazilo do prolaznih probavnih tegoba i glavobolja.

Gorki trolist ili gorka trava


Gorki je trolist u narodnoj medicini vrlo cijenjen kod povišene tjelesne temperature, migrene te kod probavnih poremećaja. Troperasti listovi podsjećaju na listove djeteline. Nekoć se često koristila za sprječavanje zaraznih bolesti.


Listove ubiremo u doba cvatnje. Osušena droga gotovo nema miris, a okus je izrazito gorak.

Stanište i rasprostranjenost: Raste po močvarama, močvarnim livadama, uz vodene jarke.

Srodne vrste: Po sadržaju djelatnih tvari bliska je sa sirištarama.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Gorki trolist potiče izlučivanje želučanih žlijezda, djeluje kod kronične upale želučane sluznice, osobito kad nastane kao posljedica pomanjkanja kiseline (subacidni ili anacidni gastritis) te kod žgaravice. Poboljšava apetit i djeluje kao tonik. Katkada ga s popriličnim uspjehom koristimo protiv migrene. Iako nema točnih podataka o tome snizuje li tjelesnu temperaturu, u narodnoj se medicini uporno upotrebljava upravo u takvim slučajevima, uz čvrsto vjerovanje u njegov učinak. Kod gripoznih bolesti s povišenom temperaturom djeluje vrlo blagotvorno. Zbog gorkih tvari utječe i na jetru, kao i na žučni mjehur. Trjeslovine ublažavaju proljeve koji su posljedica abnormalnog vrenja u crijevima zbog slabe crijevne flore.

Čaj od gorke trave: Jednu čajnu žličicu droge 4-5 sati držimo u hladnoj vodi, grijemo do vrenja i ostavljamo da odstoji 5-10 minuta. Za poticanje probave, pola sata prije jela pijemo po pola do jedne šalice ne prevrućeg čaja. Možemo ga spravljati i kao oparak.

Moguća neželjena djelovanja: Kod preporučene uporabe ne očekuju se nikakve nuspojave.

Paprena metvica ili menta


Pored kamilice, paprena je metvica najpoznatija i najpopularnija ljekovita biljka. Upravo je zbog velike omiljenosti ljudi često koriste kao svakodnevni napitak. Takvu uporabu ne preporučujemo jer u slučaju bolesti, droga tada više nije tako djelotvorna.


MENTHAE PIPERITAE FOLIUM: Zelene listove ubiremo neposredno prije cvatnje. Sušimo ih brzo, kako ne bi pretjerano pocrnjeli i čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Osušeni listovi imaju snažan miris i oštar okus koji izaziva osjećaj blagog hlađenja. Ljeti za čaj koristimo i svježe listove. U nekim se zemljama svježi listovi rabe i za spravljanje umaka i kolača te biljnoga octa.

MENTHAE PIPERITAE AETHEROLEUM: U mnogim zemljama zapadne i istočne Europe te Sjeverne Amerike paprena se metvica uzgaja za dobivanje eteričnoga ulja vodenom destilacijom. Godišnja proizvodnje hlapiva ulja iznosi oko 1000 tona.

Stanište mente i rasprostranjenost: Paprena je metvica križanac dviju vrsta, npr. vodene metvice (Mentha aquatica L.) i čupave metvice (Mentha spicata L.). Još od konca 17. stoljeća uzgaja se u Engleskoj, odakle se proširila i u druge zemlje. Razmnožava se vriježama i podancima. U vrtu je više puta presađujemo jer se vrlo lako izgube prvobitna svojstva. Tako istodobno sprječavamo zarazu štetnom hrđom koja umanjuje vrijednost droge. Postoji više različitih sorta paprene metvice, a među njima je najpoznatija sorta crna metvica s crveno-ljubičastim stabljikama i lisnim žilama. Poprilično je rasprostranjena i sorta Palescens, ili zelena metvica, sa zelenom stabljikom i listovima. Ponajviše se uzgaja u Njemačkoj. Za dobivanje eteričnoga ulja uzgajaju se i posebni oblici poljske metvice (Mentha arvensis var. piperascens), osobito u Japanu, Brazilu i Kini. To hlapivo ulje prodaje se kao japansko ili balkansko ulje.

Srodne vrste: Kod nas na poljima, vlažnim livadama ili uz jarke raste više divljih vrsta metvice. Sve imaju više ili manje ugodan aromatičan miris koji podsjeća na paprenu metvicu. Uglavnom ne sadrže mentol, ali imaju više karvona. Gdjegdje se umjesto paprene metvice koristi vodena metvica.

Djelovanje mente i upotreba u liječenju: Iscrpine iz listova djeluju spazmolitički, osobito na glatke mišiće probavnog trakta, potiču izlučivanje žuči i istjeruju vjetrove. Paprenu metvicu vrlo uspješno koristimo kod jetrenih i žučnih bolesti povezanih s kolikama. Kod želučanih tegoba, osobito kod povećanja količine želučane kiseline, grčevitih bolova želuca i crijeva, ta ljekovita biljka vrlo djelotvorno ublažava grčeve. Pomaže kod živčanosti, neuroze srca, nesanice, glavobolje, čak i migrene. Kod bolne menstruacije povezane s grčevima najbolje djeluje u kombinaciji s drugim drogama. Eterično ulje djeluje spazmolitički i sekretolitički, osobito na bronhije. Djeluje i na probavni trakt, prije svega koleretički. Važno je i antiseptično i analgetičko djelovanje. Hlapivo ulje ublažava bolove na mjestu nanošenja ili posredno, preko refleksa na udaljenim dijelovima kože ili čak i drugim organima. Sam mentol na koži i sluznicama pobuđuje osjećaj hlađenja i djeluje blago anestetički. Često ga koristimo kod svrbeži kože, uboda insekata i neuralgija. Paprena je metvica odlično sredstvo protiv mučnine u želucu povezane s povraćanjem. Vrlo je prikladna za djecu i trudnice. Gotove pripravke koji sadrže mentol nikada ne koristimo kod malene djece i dojenčadi jer postoji opasnost od grčevitog stezanja bronhija (laringospasmus) i gušenja. Kroz zdravu kožu mentol brzo prođite u organizam, što je osobito značajno kod kupelji, inhalacija i nanošenja na kožu. Mentol se djelomično razgrađuje u jetri, dok se djelomično i nepromijenjen izlučuje kroz pluća i kožu.

Čaj od metvice: Dvije do tri čajne žličice svježih listova ili suhe droge prelijemo vrućom vodom i ostavimo pokriveno 5-10 minuta. Svježe spravljen čaj pijemo između obroka, tri do četiri puta na dan. Čaj koristimo i za inhalacije radi olakšavanja simptoma kod prehlada. Možemo mu dodati i kap hlapiva ulja.

Tinktura od mente: Možemo je nabaviti u ljekarni ili je spravljamo sami. 20 g suhe droge prelijemo sa 100 ml 70%-tnog etanola. Iznutra koristimo 15-20 kapi, kod grčeva želuca i crijeva, te žučnog mjehura i žučnih putova. Kod katara gornjih dišnih putova i upala usne šupljine, tinkturu koristimo za ispiranje. Kod uhoda insekata, svrbeža kože i drugih kožnih tegoba nanosimo je nerazrijeđenu ili razrijeđenu.

Eterično ulje od mente: Kod unutarnje primjene srednja dnevna doza iznosi 6-12 kapi koje nakapamo na kocku šećera. Za inhalacije uzimamo 3-4 kapi ulja.

Moguća neželjena djelovanja mente: I kod produljene primjene neželjena djelovanja nastupaju tek u rijetkim slučajevima. Unatoč tome, kod navedenih bolesti preporučujemo uzimanje čaja u obliku kure, a ne u obliku napitka za ublažavanje žeđi. Kod prečeste uporabe velikih količina eteričnoga ulja na koži i za inhaliranje, koža i sluznice pocrvene ili na njima čak nastaju i mjehurići. Tek rijetko nastupaju prave alergije. Kod vrlo malog broja bolesnika dolazi do treperenja srčanih pretklijetki, što je najčešće posljedica korištenja pretjerane količine hlapiva ulja. Pri korištenju eteričnog ulja na licu dojenčadi, osobito u blizini nosa, može doći do reflektoričkih grčeva. Pri uporabi čaja, poteškoće se ne pojavljuju.

Matičnjak, pčelinja ljubica ili melisa


Na grčkome jeziku riječ melisa znači pčela. Pčele osobito vole tu biljku. Najlakše je raspoznajemo po listovima koji imaju ugodan limunast miris. Od 17. stojeću karmelićanski su redovnici u Parizu po tajnoj recept uri od matičnjaka, limunove kore, muškata, cimetove kore i klinčića sastavili pripravak za najrazličitije bolesti. Nakon gotovo 400 godina još se uvijek koristi, a prihvaćen je čak i u nekim suvremenim farmakopejama.


MELISSAE FOLIUM: Listove ubiremo neposredno prije cvatnje i brzo ih sušimo. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama, no oni unatoč tome ubrzo gube ugodan limunast miris. Stariju drogu zbog trjeslovina koristimo za kupelji, koje vrlo pozitivno utječu na kožu. Matičnjak najviše koristimo svjež, jer ga možemo ubirati od svibnja pa sve do studenoga, dok se ne smrzne.

MELISSAE AETHEROLEUM: Pravo hlapivo ulje destilirano iz matičnjaka iznimno je skupo. U kozmetičkim pripravcima od matičnjaka najviše se koriste eterična ulja slična sastava i mirisa. Ta se ulja destiliraju od različitih vrsta vlaske (Cymbopogon) ili posebne vrste eukaliptusa s mirisom limuna.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Domovina matičnjaka jest Sredozemlje. Danas je rasprostranjen po cijeloj Europi, jer se za farmaceutsku industriju uzgaja u vrtovima i poljima. U nas raste samoniklo po krčevinama, starim zidovima i vinogradima u submediteranskim kopnenim brdskim (dinarskim) područjima. U ostalim se krajevima često uzgaja u vrtovima jer se dobro razmnožava sjemenom ili dijeljenjem. I uzgoj i uporaba svakako su preporučljivi jer je matičnjak svojim blagim i ujednačenim djelovanjem prikladan za djecu.

Srodne vrste ovoj biljci: Skupini usnača pripada mnogo ljekovitih biljaka koje sadrže hlapiva ulja različita sastava i trjeslovine posebnog tipa.

Djelovanje matičnjaka i upotreba u liječenju: Pri vanjskoj i unutarnjoj uporabi pripravci od matičnjaka djeluju karminativno, ublažavaju grčeve, djeluju antibakterijski i blago sedativno. Ponajprije ih koristimo za ublažavanje živčanih bolesti, živcima izazvanih želučanih i crijevnih tegoba, te kod zatvora, migrene i živčanih srčanih tegoba. Poboljšavaju apetit (osobito u djece). Vodena iscrpina ima antivirusni, odnosno virustatični učinak, osobito na virus Herpes simplex. Pritom djeluju trjeslovine, ružmarinska kiselina i derivati kavene kiseline koji se vežu na virus i sprječavaju njegovo prodiranje u nove stanice.

Čaj od matičnjaka: Od dviju čajnih žličica i šalice vode spravljamo oparak koji treba odstajati 10 minuta. Gaj pijemo više puta na dan. Najbolji je čaj od svježih listova. Iznimno je ukusan i zdrav za djecu i starije osobe, a pomaže i kod povraćanja trudnica. U slabih djevojaka i žena povoljno utječe kod slabe, bolne menstruacije. Možemo ga neprekidno piti dulje vrijeme.

Moguća neželjena djelovanja matičnjaka: Ni kod duže uporabe nema nuspojava.

Ljekovita biljka - Žuti kokotac


Žuti je kokotac u antici bio cijenjena ljekovita biljka. Hipokrat ju je preporučivao za liječenje čireva. Naše su bake protiv moljaca u ormare stavljale osušenu zelen. Omiljena je ispaša za pčele.


Cvatuću zelen od vrsta sa žutim cvjetovima ubiremo tako da droga sadrži što manje dijelova stabljike. Polagano je sušimo u hladu, nikada pri umjetnim izvorima topline jer se tijekom sušenja gube aktivne tvari. Suhu drogu čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Ugodno miriše na med, a u ustima je sluzava.

Raste na šljunkovitim, grmovitim područjima, na obrađenim tlima, starim zidovima i uz putove.

Srodne vrste: Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) srodnik je žutog kokotca. Osušeni cvjetovi kao i cvjetovi vrsta s bijelim cvjetovima često se koriste u narodnoj medicini, kod reume i uloga, kašlja, jetrenih tegoba, za jačanje i čišćenje krvi. Droga sadrži trjeslovine, izoflavone i druge fenolne spojeve. Flavoni su osobito važni zbog estrogenog djelovanja.

Ranjenik (Anthyllis vulneraria L.) je rasprostranjen posvuda. Osušeni cvjetovi koriste se u narodnoj medicini. Već i latinski naziv »vulneraria« govori da se kod ljudi i životinja koristila za liječenje rana. Čaj i danas koristimo za ispiranje rana i obloge. Djelotvorna je i mješavina s listovima trpuca. Iznutra je koristimo kod slabog želuca.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Djeluje antiflogistički, sprječava nastanak edema i potiče cirkulaciju krvi i limfe. Koristimo ga kod svih tegoba koje su posljedica kronično slabog rada vena, kao što su noćni grčevi u listovima, otežale noge, svrbež i otekline nogu. Osim toga, koristimo ga kao dodamo sredstvo pri liječenju upala krvnih žila, nakon tromboze, kod hemoroida i zastajanja limfe. Uz kumarine djeluju i flavonoidi koji utječu na oštećene stjenke žila.

Dikumarol, koji u drogama koje sadrže kumarine nastaje pod utjecajem bakterija, sprječava nastanak protrombina i drugih čimbenika za zgrušavanje krvi te smanjuje nastanak krvnih ugrušaka (trombova). Poznato je da kumarin iz enzimskog kompleksa izbacuje vitamin K i tako posredno djeluje antikoagulativno (suprotno od heparina). Pripravke od žutog kokotca koristimo izvana kod tupih ozljeda, uganuća i potkožnih modrica. Čaj i obloge koristimo i kod upala žlijezda, prsa, upala zglobova i reumatskih bolova, čireva i otvorenih rana na koži te za ispiranje rana. Učinkovito djeluje i kao diuretik. Svojim karakterističnim mirisom ta biljka uspješno tjera iz ormara moljce i druge insekte.

Čaj od žutog kokotca: Dvije čajne žličice droge spravljamo kao oparak koji treba odstajati pokriven 10-15 minuta. Pijemo po dvije do tri šalice na dan. Takav je čaj dobar dodatni lijek kod svih navedenih tegoba, a možemo ga koristiti i za ispiranje rana.

Mast od žutog kokotca: Mast spravljamo kao dodatak čaju za sprječavanje upala proširenih vena i kod modrica.

Kupelji od žutog kokotca: 100 g suhe droge spravljamo kao oparak koji treba odstajati 15 minuta. Iscrpinu dodajemo kupelji u kadi. Kad ga koristimo kod bolesti vena, pazimo da kupelj nije prevruća. Osvježava i okrjepljuje.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Kod primjene se treba držati točno navedenih količina. Kumarin u većim količinama uzrokuje glavobolju i povraćanje.

Obični tetrljan ili macina trava


Ova vrlo djelotvorna ljekovita biljka, cijenjena još od antike, danas je gotovo zaboravljena. Egipćani su je koristili kod bolesti dišnih organa a Dioskorid ju je preporučao za brojne bolesti kod kojih je koristimo i danas. Pored dimnjače, maslačka, turice i artičoke, vrlo je djelotvorna kod jetrenih tegoba. Jednako je tako značajna i njezina primjena kod kroničnih katara dišnih organa i pri kašlju.


Zelene dijelove beremo prije nego što se otvore cvjetovi i sa stabljika skinemo listove. Kvalitetna droga sadrži malo dijelova stabljike. Osušena ima tek blag miris. Okus je aromatičan, pomalo oštar i slan, kasnije izrazito gorak.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Raste na suhim livadama, uz putove, na siromašnim tlima, po ruševinama.

Srodne vrste: Na toplim kamenitim obroncima i krškim pašnjacima raste njegov najbliži srodnik, bijeli tetrljan (Marrubium incanum Desr.) s vrlo dlakavim listovima i manje gorkih tvari. Ne koristi se u liječenju.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Uglavnom djeluju gorke tvari, medu njima prije svega marrubiin. Potiču izlučivanje žlijezda dišnih i probavnih organa. Droga utječe na jetru i pospješuje nastanak žuči. Aktivne tvari običnog tetrljana utječu i na maternicu i poboljšavaju rad jajnika. Poznato je i da obični tetrljan djeluje na srce i žile te normalizira optok krvi. Upotrebljavamo ga i kod bronhitisa. Pri upalama želuca i crijeva pored gorkih tvari djeluju i trjeslovine. Kod slabog rada jetre i žučnog mjehura brzo dolazi do poboljšanja probavnih poremećaja. Obični tetrljan izrazito pomaže pri slabokrvnosti do koje dolazi zbog poremećaja sluznice želuca, jetre i koštane srži. Njegovu primjenu preporučujemo kod preslabe menstruacije, kroničnih kožnih ekcema i srčanih poremećaja na živčanoj osnovi.

Čaj od tetrljana: Od jedne do dviju čajnih žličica droge spravljamo oparak koji treba odstajati 5 minuta. Na dan pijemo po tri do četiri šalice čaja, medom ga sladimo samo kod kašlja.

Moguća neželjena djelovanja biljke nisu poznata.

Crni sljez ili divlji sljez


Ljekovita snaga sljeza poznata je još od davnine. Razne vrste sljeza omiljene su u narodnoj medicini, gdje se koriste i cvjetovi i zeleni dijelovi. Možemo koristiti i ukrasne vrtne sljezove,jer sadrže velike količine sluzi.


MALVAE FLOS: Cvjetove ubiremo od lipnja do listopada i sušimo u sjeni. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama. Imaju jedva primjetan miris i izrazito sluzav okus.

MALVAE FOLIUM: Listove crnog sljeza ubiremo u doba cvatnje. Valja pripaziti da nisu zaraženi gljivicama. Kod malog sljeza s manjim, svijetlo-ružičastim cvjetovima, ubiremo cvatuće mladice.

Stanište sljeza i rasprostranjenost: Crni je sljez rasprostranjen na neobrađenim tlima, uz putove, na zidovima, njivama, livadama, od nizine do planinskog pojasa. Mali sljez uspijeva na pognojenu tlu, pa ga nalazimo u blizini čovjekovih prebivališta, uz putove, u vrtovima, njivama i vinogradima.

Srodne vrste sljezu: Za uporabu u domaćinstvu ubiremo cvjetove svih vrsta sljezova koji rastu u nas. Na moru raste mauritanijski sljez Malva mauritiana L. (Malva sylvestris subsp. mauritiana) koji je vrlo sličan crnom sljezu, samo što ima manje, intenzivnije obojene cvjetove. Ta se vrsta najčešće uzgaja radi dobivanja droge.

Djelovanje sljeza i upotreba u medicini: Ove vrste sljeza koristimo kao i bijeli sljez, kod upala usne šupljine i ždrijela, kod kašlja, zajedno s ostalim drogama, kod bolesti i preosjetljivosti kože, kod njege dojenčadi i bolesnika.

Čaj od sljeza: Dvije čajne žličice smrvljene droge prelijemo hladnom vodom i ostavimo da odstoji nekoliko sati. Isprva ljubičast, čaj brzo izgubi boju. Prije uporabe napitak grijemo. Koristimo ga i za ulkusnu kuru. Kod ulkusne kure svako jutro prije ustajanja, na prazan želudac, u razmacima i manjim gutljajima, pijemo veliku šalicu umjereno toplog čaja. Pritom 5 minuta ležimo na leđima, 5 minuta na lijevoj strani, 5 minuta na trbuhu i konačno 5 minuta na desnoj strani. Time postižemo to da cijeli želudac ostaje obložen sluzima koje štite njegovu sluznicu. Postupak je dugotrajan a kod redovitog uzimanja dovodi do poboljšanja znakova bolesti, pa čak ozdravljenja. I od listova ili mješavine listova i cvjetova možemo spraviti čaj.

Izvana čaj koristimo za grgljanje, ispiranje, za kupke i njegu kože.

Moguća neželjena djelovanja sljeza: Nema nuspojava. Vrlo prikladna droga za široku uporabu.

Biljka - Obična crvotočina


Zeleni dijelovi crvotočine nekoć su imali raširenu primjenu, a danas se upotrebljavaju još samo prašak od spora ili njihovi homeopatski pripravci. Zbog blagotvornog djelovanja kod zacjeljivanja rana i njege dojenčadi, kao i u stočarstvu, tu biljku vrijedi barem nakratko primijeniti.


LYCOPODIUM: U srpnju i kolovozu beremo zrele sporangije, sušimo ih i iz njih istresamo žuti prah. Drogu čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim posudama.

LYCOPODII HERBA: Zelen kod životinja danas koristimo tek rijetko, jer je otrovna.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Crvotočina raste u kiselim crnogoričnim šumama, od nizina do gorskog pojasa.

Srodne vrste crvotočini: Kod nas raste i vrsta Lycopodium annotinum L. Možemo sakupljati i njegove spore. Pritom pazimo da ne oštećujemo samu biljku.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Prah od spora ublažava upale i bolove te hladi kožu. Zelen djeluje izrazito diuretički, protiv grčeva i bolova te stimulira metabolizam, ali je više ne preporučujemo jer je otrovna.

Puder od crvotočine: Prah od spora najbolji je puder za rane. Kod bolesnika s dekubitusom, s masnim naborima, a i kod dojenčadi s kožnim tegobama, taj puder s uspjehom koristimo za sušenje i zacjeljivanje. Prah se katkada koristi kao diuretik. Miješa se s mliječnim šećerom (laktoza) i ta se smjesa vrškom noža uzima triput na dan.

Gotovi pripravci: Crvotočina je danas najznačajnija u homeopatiji, kod bolesti probavnih, dišnih, mokraćnih i spolnih organa.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Zbog otrovnog djelovanja zeleni crvotočine danas je više ne koristimo.

Ljekoviti - Pravi lan


Lan je 7000 godina stara kulturna biljka koja se danas uzgaja u cijelom svijetu. O njezinoj starosti govori i sam naziv, jer je u svim indogermanskim jezicima gotovo identičan. Iskopavanja u srednjoj Europi pokazuju da se prerađivao još u neolitiku i da su se od njega izrađivale tkanine. Tada je vjerojatno bila poznata i ljekovita moć njegovih sjemenki. Pouzdane podatke o medicinskom korištenju lana kod upala dišnih organa te želučanih i crijevnih bolesti otkrivamo tek kod antičkog grčkog liječnika Hipokrata.


LINI SEMEN: Za drogu uzimamo dobro osušeno laneno sjeme dozrijeva u rujnu. Čuvamo ga u staklenim posudama, u hladnom prostoru. Upotrebljavamo cijelo ili mljeveno sjeme. Mljeveno sjeme vrlo brzo postaje užeglo, pa ga uvijek meljemo neposredno prije uporabe.

LINI OLEUM: Hladno prešano ulje ima svijetlu do tamnožutu boju, rijetko je tekuće i ima karakterističan miris. Godišnja svjetska proizvodnja iznosi milijun tona ulja. Laneno ulje sušivo je ulje, nanijeto u tankom sloju osuši se za 24-36 sati i stvara tvrdu prozirnu prevlaku. To je posljedica oksidacijskih procesa višestruko nezasićenih masnih kiselina.

PLACENTA SEMINIS LINI: Lanenu pogaču, koja preostaje nakon prešanja ulja možemo koristiti izvana, za obloge. Zbog ostataka ulja i ona brzo postaje užegla.

Lan se najviše proizvodi radi vlakna za izradu plama. Rijetko ga pronalazimo kao samoniklu biljku. Za drogu i izradu ulja najviše se kultivira u Argentini i Egiptu.

Srodne vrste lanu: Divlji lan (Linum catharticum L.) s razgranatom stabljikom i sitnim bijelim cvjetovima raste u nas na suhim livadama, u svijetlim šumama i na obrađenim tlima. Kako govori i latinski naziv, zelen čisti crijeva. Sadrži gorke tvari, trjeslovine, eterično ulje i smole. Koristio se kod uloga i zadržavanja tekućine u tijelu, danas se više ne preporučuje. Kod nas raste još vrsta lana sa žutim, modrim, crveno-ljubičastim i bijelim cvjetovima koje ne koristimo za liječenje.

Djelovanje lana i upotreba u liječenju: Laneno je sjeme, cijelo ili mljeveno, blago sredstvo za čišćenje crijeva i zaustavljanje proljeva. Glavne su aktivne tvari sluzi, a kod mljevena sjemena i ulje. Bolesnici s osjetljivom sluznicom želuca teže podnose mljeveno sjeme. U crijevima zbog bubrenja sluzi dolazi do povećanja volumena i pritiska na stjenke crijeva, što potiče i ubrzava crijevnu peristaltiku, zbog sluzi i ulja cjelokupna masa lakše klizi. Praktično se djelovanje počinje osjećati nakon nekoliko dana. S druge strane, laneno sjeme djeluje protiv upala u usnoj šupljini i ždrijelu, kao i kod upale sluznice želuca i crijeva. U tom ga slučaju više sati držimo u hladnoj vodi, kako bi se sluzi odvojile od sjemena. Sluzi prekrivaju upaljene i nadražene sluznice, umanjuje se prokrvljenost upaljenih dijelova i normalizira izlučivanje žlijezda sluznice. Proljev i bol malo-pomalo se povlače. Ulje izvana koristimo u obliku obloga kod ekcema, psorijaze, kožnih osipa, a iznutra kao blago sredstvo za čišćenje crijeva. Manje je upotrebljivo kao jestivo ulje, jer ubrzo postaje užeglo. Od lanenog se ulja proizvodi firnis, tradicionalni dodatak lakovima i bojama. Sve važnijima postaju proizvodi koji nemaju štema otapala, osobito za alergičare. I lanene tkanine od dugih vlakana koja nisu krhka i stvaraju malo prašine važne su za izradu posteljine pogodne za osobe koje muče alergije na prašinu.

Kod zatvora koristite lan: Jednu do dvije žlice cijelih ili mljevenih sjemenki miješamo s jednom žlicom mliječnog šećera, medom ili marmeladom od šljiva. Uzimamo dva do tri puta na dan.

Čaj od lana: Dvije do tri čajne žličice cijelih sjemenki 6-8 sati držimo u šalici vode. Sluzavi čaj ocijedimo, malo ugrijemo i pijemo u manjim gutljajima, tri do četiri puta na dan kod upale crijeva.

Vanjska primjena u liječenju: Za obloge koji trebaju dugo ostati topli, laneno sjeme u platnenoj vrećici prelijemo vrućom vodom. Kod polaganja na oboljele dijelove trebamo pripaziti da oblozi nisu prevrući. Koristimo ih kod bolova u mišićima, zglobovima i živcima te kod žučnih kolika i kožnih čireva.

Moguća neželjena djelovanja lana nisu poznata. Droga je i u jednom i u drugom obliku prikladna i za djecu i za onemoćale osobe.
 

Labels

bilje (49) biljke (34) hrana (29) kamenac (18) liječenje (222) liječiti (60) ljekovita (263) ljekovita biljka (139) maslačak (21) medicina (18) narodni lijek (18) prehrana (16) prirodni lijek (124) recept (61) recepti (48) vitamini (12) zdravlje (68) zdravo (21) čaj (82)

Kako liječiti